Historia magistra est

(Add. 36) - Svoje podmuklu harangu na autora bosansko-novske zavičajne monografije Ramić je obnovio u ljeto 2008. godine, odmah po povratku s četničkih instrukcija u Novom Gradu, na sulud način ga povezujući s pjesmicom urednika BN bloga o tuzi za zavičajem. On je pod šiframaNovumC, Bn1 i CMSN tri mjeseca ponavljao iste šovinističke napade na autora i hrvatski narod, optužujući ih za zločin genocida u oslobodilačkoj akciji OLUJA 1995. godine i tako potvrdio svoj izdajnički prelaz u četnički tabor, ne samo kroz tu laž o genocidnosti Oluje (s minimalnim žrtvama), nego i kroz osudu njenog oslobađanja velikog dijela okupirane i genocidno srbizirane Bosanske krajine!

On tako kao najori četnik gazi Washingtonski sporazum BiH i RH o konfederaciji i vojnoj saradnji uz pomoć USA, pa je i u sukobu sa USA !! Najgori od svega je njegov odvratni izdajnički bijes što su u toj akciji HV i Armija BiH, uz pomoć USA, slomili kičmu četničkoj «Zapadnoj Srbiji» i spasili Bošnjakle i Hrvate u do tada opkoljenom okrugu Bihać od ponavljanja još strašnijeg pokolja od srebreničkog genocida, kojeg je svojim četničkim hordama već bio zapovjedio njihov prokleti vojvoda krvoločni zločinac Ratko Mladić. Citiramo dio Ramićevih izdajničkih laži i bošnjačkih odgovora na njih:

NovumC, 14.08.2008. - «Zlo jednom narodu, pa zlo drugom narodu...obiljezavanje "Oluje" nikom i nicem ne doprinosi osim fanaticima kao sto je i ovaj blog, zalosnoi je sto nosi ime moga grada...» 15.08.2008. - «…ocito urednik bloga zeli da ne zaostane u hrvatskoj propagandi.» 18.08.2008. - «…ocito da ovaj blog sluzi i tvom ljubimcu (hok-dva - Anti M.) gdje pokusavate da provedete svoje velikohrvatski nastrojene ideje. Ocito je da ovaj blog ne posjecuje niti zeli da posjete mnogi Novljani (sto je provjereno ovog ljeta u Novom kao i drugim sredinama gdje zivi vecina Novljani). Zalosno, bivsi Novljaninu.»
21.08.2008. - «…Sabiha, ocito da dobijas instrukcije od svog profesora za pisanje koji te je i naucio i poducavao kao hrvatsku nacionalistkinju.» CMSN, 21.10.2008. «… Hrvati (u Bosni) nikad nisu oslobadjali Bosnu zbog Bosne, vec zbog Hrvatske….Ocito da je (urednik) pod velikim uticajem Ante Milinovica, koji mu kroji kako i sta da pise..»


Sabiha-72, 20.08.2008. – «Čestitam autoru na prekrasnoj pjesmi o oluji nad našom zavičajnom bosansko-novskom čaršijom, koju samo zadrti srbofašistički ekstremist može povezazati sa hrvatskom oslobodilačkom olujom, kada su četnički junaci bježali kao najgore kukavice na svojim modernim tenkovima i u tom strahu rušili naše mostove na našoj Uni. Jasno je da ovaj NovumC sve laže, jer ni ta Oluja nije bila 2.8. već 5-8.8. a bila je 100% pravedna jer je protjerala iz hrvatske demokratske države strane velikosrpske okupatore
koji su spalili hiljadu katoličkih crkava, uključujući tri u obje Kostajnice, pa u Divuši i Strugi, spalili su na okupiranom dijelu RH 200.000 hrvatskih kuća i protjerali ili pobili kompletno domicilno hrvatsko stanovništvo u tzv.SRAO Krajini !!! On nije Novljanin, već okupator našeg zavičajnog grada, jer nije rođen u Novom kao mi, već u šumi Pastirevu, ali drsko laže i nas zove bivšim Novljanima, iako se Novljani rađaju u Novom i to ostaju zauvijek, bez obzira gdje žive...

Zlatko, 25.08.2008. - «Nije ni malo dobronamjerno zatvarati oči pred potocima nevine krvi pobijenih 300 bošnjačkih šehida u Bosanskom Novom, a još manje je "dobronamjerno" izjednačavanje trajne srpske okupacije i njezinih masovnih zločina u Bosanskom Novom sa jednodnevnom diverzantskom akcijom HV protiv tih okupatora..»

Ahmet, 26.08.2008. - «Ovaj Novum je neki procetnik. Krajisnici nikad nisu imali problem s hrvatima i ono kako ja kontam je da ima nekih srba i nekih srba poturica (zao mi je sta vredam normalne i dobre srbe) koji hoce da Bosnjaci ratuju s hrvatima a to se u krajini nece desit neka to rade dole u mostaru oni turci. i prekini se pravit novljaninom jer da si imalo novljanin onda ne bi ovde prosipo gluposti sta ih prosipas a niko te nepodrzava. citam od pocetka i da ti reknem jos jednu o profesoru kojeg stalno napadas da nisis i nikad neces biti ni po covjeka sta je on. i da znas da sam ja svake godine u novom navratim u ono blato sta su napravili od novog i ne bojim se jer se nisam ni onda bojao kad sam u rat kreno a dje si ti bio tada poture.

Kostajnica, 30.08.2008. - Samo da se javim kao bosnjak koji zivi u hrvatskoj. inace sam iz bosanske kostajnice. ove price o Oluji kao zlocinackoj akciji najvise vredaju nas koji smo imali porodice u Bihacu i porodice u Novom i Kostajnici. uglavnom je ono malo prezivjelih bosnjaka koji su ostali tamo u rs pobijeni kad je krenula oluja od strane srpskih terorista a oni u Bihacu su glave spasili radi Oluje i HV-a. Ja sam sudjelovo u ratu u HVO-u i bez obzira na bosnjacko-hrvatski sukob uvjek sam smatrao da mi u Pounju jedinu vezu mozemo raditi s hrvatima. Jesu mnogi srbi izgubili glave radi Oluje ali ratove nisu pokrenuli ni hrvati ni bosnjaci nego srpske teroristicke snage pa te zrtve nisu zrtve za koje su krivi hrvati il bosnjaci nego srpski teroristi. a price o zlocinima od strane hrvata u Novom su za malu djecu i ko ih siri je clan teroristicke propagande SDS-a i SNSD-a ili budala koja vjeruje u to.


Falan, 17.10.2008. - «Ovaj CMSN nije Bosnjak ni Hrvat jer ono sta njega zanima, izbjeglice prvenstveno Bosnjake ne zanima. Sta se ne pita za krvave napade na Bosnjake.» -
«…Oluja je nekima kao djelu moje porodice oslobodila ognjista. Dio moje porodice je i spaseno s Olujom. Tako je s vecinom Bosnjaka - oni koji su protiv Oluje su oni kojima porodice nisu bile ugrozene znaci Hercegovina ili Srednja Bosna a posto na ovaj sajt dolaze Novljani onda tesko da si Bosnjak.»

CikagoBN, 20.10.2008. - «…ovdin u Cikagu taj tajkun-mecena okuplja i druge posrbljene muslimane koje mi nazivamo srbo-balije. I to je njegovo pravo. Ali on nema pravo da nas zavadi s nama vaik prijateljskim Hrvatima koji su nas spasili od srpskog pokolja i u Bihacu i u Bosanskom Novom, a Mato Boban je bio smetlje i crko je i nema veze s nasim komsijama Hrvatima preko Une i Save. Sta on drugo pise vec samo siri mrznju protiv hrvatskog naroda?? …Taj "NovumC" je sa novskog Capraga, tude je odrasto usred velikih srba pa je i sam posto veliki srbin.»


Hamdo USA, 22.10.2008. - «Oprosti, CMSN, ti opet falsifkujes istinu o nasoj Bosni da bi opravdao srpske pokolje nad nama i tvrdis da hrvati iz HV koji su NASA BRACA po borbi protiv cetnickih koljaca nisu pomogli nama vec da su uzeli komad Bosne za sebe i da u Hercegovini vise nema Bosnjaka. Istina je suprotna, jer sucur Allahu, ima nas u Mostaru vise nego Hrvata pa smo i tamo pobjedili na izborima za gradsku upravu i gradonacelnika, i Hrvati u BiH nemaju svoju republiku kao sto imaju srbi i kao mi Bosnjaci, sto nije u redu, a tebe je prevario o tome taj najveci cetnik Mugdim Karabeg koji po zadatku Udbe medju nama muslimanima siri mrznju prema Hrvatima da nas Srbi lakse izbace iz Bosne, ko sto su vec uradili u fasistickom entitetu "rs" … Ja sam se haman dvi godine borijo u bosanskoj Posavini zajedno sa jos trista muslimana iz nase doline Japre, Bosanskog Novog, Orasja i drugih bosanskih mjesta u zajednickoj hrvacko-bosnjackoj 106. oraskoj brigadi HVO i bili smo svi slozni i uspijesni u borbi protiv cetnickih vukodlaka a ti si mozda bijo medju njima na drugoj strani kada ih toliko volis? Nasi hrvati su nas pustili da s oruzjem odemo u Travnik u nasu 7. vitesku brigadu Armije BiH, koju su svojim donacijama pomagali svi novljani koji su izbjegli pred cetnickom kamom u svjet, ali se nesjecam da smo od tebe iz Cikaga i od tvoga srboljuba karabega dobili makar za jednu steku cigara, … niste ni imali oklen jer ste sve dolare slali vasim dragim cetnicima, kako im i sada nosite. To je vase pravo koje ce vam novski Bosnjacki narod za sva vremena ukajditi u crnu knjigu vase veleizdaje, na istoj stranici gdi i mafijasa Matu Bobana, poznatog udbaskog izdajnika nama uvjek bratskog hrvackog naroda, koliko god ti kao najveci Srboljub u Cikagu prosipo lazi i otrovnu mrznju protiv njega. -

BN-Hamburg, 22.10.2008. - «Pratim naseg Novskog junaka CMSN pa me zanima koji od njegovih iz porodice su bili u ratu, imali ko od njegovih Sehide u porodici i sta znaju o tome sta se dogadalo. Dosta nas je iz Novog bilo u HVO pa smo s Hrvatima krv izlili po ratistima i bilo je i problema kada je poceo sukob Bosnjaka s Hrvatima. Ja cu sad rec ono sta sam i onda reko. Ako moram birati s kime onda biram Hrvate i uvjek cu izabrati. Znam da oni u Mostaru tako nemisle i nek nemisle to je njihova stvar oni su uvjek htjeli biti posebni i sami. Da me se pita neka Hrvati dobiju entitet i nek i Novi ude u taj entitet i sutra potpisujem.
Al med Novljanima ima i onih sta suraduju sa nacistima rs malim slovima i njima je tamo dobro. Neka ti al sutra kad oni kazu tebi da si balija onda nemoj trcat nama. Sta se nas Bosnjaka tice mi imamo da se povezemo s Bihacem a Mostar je daleko dalje neg je Sisak i Karlovac gdje smo izbjegli i Zagreb odakle smo se po dunajluku rasuli.


IVZH, 23.10.2008. - Aferim BN-Hamburg, dobro si rekao istinu tom CMSN posrbljenom jeksik-muslimanu, on je to sam prizno prije nekoliko dana na sajtu novljanin.blog gdje blati istog novskog najomiljenijeg profesora i sve Hrvate stalno zove ustasama i fasistima, a tek sada kudi i cetnike; pretvara se, hinja, iako je i on bjezo preko Hrvatske od srpskih Legijinih i Arkanovih cetnika koji su dosli iz Srbije i nisu poznavali Ismeta Ramica i druge srpske saveznike iz bosnjačkih redova, svi smo im bili "balije". Nekad sam bio imam u Sanskom Mostu, Celincu i Bosanskom Novom i dobro znam kolika je mrznja cetnika prema nasoj vjeri i miletu, i da su svi ti Srbi na pet ratnih izbora sto posto glasali za te cetnike. Srbi su iste zlocine uradili u Hrvatskoj i Bosni 1941. i 1991-92, napali su, palili i ubijali sve hrvacko i muslimansko, a CMSN sad navodii samo Jasenovac, iako su Srbi posli Jasenovca 1945. preplavili i Zagreb i Sarajevo i Celinac i Bosanski Novi, jer su napustili svoje seoske bajte a oteli nase begovske i bogate hrvacke kuce» .. «Takav je i Ismet Ramic sa Capraga jer je tamo odrasto medju njima. Sve njegove lazi dokazuju da je on taj CMSN, jer je njegov jedini cilj da svojim pasjalukom i lazima protiv hrvackog naroda drzi nas muslimane Bosnjake same u izolaciji bez prirodnih saveznika Hrvata, jer ce nas Srbi tada jos lakse iskorijeniti sa nase bosanske didovine, kao sto su vec ucinili u nacistickoj tvorevini "rs" koja Ismetu Ramicu ne smeta, vec nas sve zove u nju kao u dzenetski perivoj, pod vlast cetnicke bande i sada na netu sije najgoru mrznju protiv nas i hrvata.


Profesor AM, 21.08.2008.- Vidim da me moji dragi bivsi ucenici i druge novske merhametlije pokusavaju odbraniti od suludih kleveta patoloskih velikosrpskih sovinista i njihovih ulizica-kusturica, na cemu sam mojim braniteljima iskreno zahvalan, ali takvim se spodobama ne moze na ljudski nacin nista dokazati vec jedino izvodjenjem pred ispostave Haaskog tribunala, koje o njihovom sirenju genocidne mrznje prema nesrbima, o huskanju na ratne zlocine i na nas progon iz zavicaja, imaju obilje dokumentacije i materijala pa ni jedan nece izmaci tom sudu, a pogotovo sudu historije, jednako kako su osudjeni fasisti, okupatori i sovinisti iz drugog svjetskog rata!

(Add. 35) - Lažni sponzor Ramić je više puta drsko negirao da je ikada vrijeđao autora monografije, pa i 12.01.2009. godine, tvrdeći «…Ja njega nikad i nigdje nisam nazvao neprilicnim imenima.» Mislio je da se uspješno prikrio šifriranim imenima Osman, OBN, Ola, BNO i drugim, pod kojim je autoru u svega nekoliko rečenica natrpao po tridesetak sramnih uvreda, kao što je taj srpski ulizica uradio na istom blogu pod šifrom BNO dana 17.10.2008. godine. Međutim, pokvarenjaka Ramića nepobitno odaje tekst tih uvreda koje mogu doći samo iz njegovog saznajnog i interesnog ugla, jer samo on raspolaže specifičnim podacima iz prepiske i razgovora s autorom. On je sve to na najvulgarniji način potvrdio 15.01.2009. godine pod svojim poslovnom kraticom IR, citiramo: «….Kao prvo ti si hoštapler i ne biras sredstva da dodjes do cilja. Kniga o Bosanskom Novom sa svi relevantnim podatcima o istoriji moze se napisati potpuno koristeci mnoge druge autore, uostalom u svim svojim napisima 90% citiras ostale istoricare.. Dio istorije 92-95 je dio koji ti pises kako bi se osvetio srbima, a posebno omalovazio one koji mnogo znaju o tebi i zelis da im zatvoris usta, unapred.»

Možda je najbolju ocjenu o Ramiću na istom blogu dala 14.01.2009. Novljanka Sabiha, koju
citiramo: «…Svi Novljani znaju Ramića kao gradjevinskog poslovodju -silededjiju i spletkara protiv muslimanske uprave i majstora u preduzeću «Gradjevinar» pa ni vi niste mogli od njega dobiti pomoć za bošnjačku knjigu istine o srpskoj agresiji, već samo vlašku hilu i prevaru, a neki naši pričaju da je u Čikagu još i gori, iako on sam sebe hvali do neba, takav je napuhan uvjek i bijo. To je prava istina, a on može lagati sto godina protiv svih istinitih dokaza, pa ne gubite vrjeme na tu ljudsku nulu.»

Sličan je bio i savjet našeg prognanika Hamde iz američke dijaspore na istom blogu dana 14.01.2009. godine koji citiramo: «…Cudim se tebi, Profo, da si se ti nado kako ces svojom dobrotom i savjetima izvesti na selamet takvog munafika kakav je gradjevinski poslovodja Ramic jer je on ostao i prema tebi silovan necovjek kakav je bio i prema nama radnicima u Bosanskom Novom. Ja vidim da se on i prema tebi Profesoru u pismima ponaso ko najgori poslovodja, pa kad se njegovoj sili nisi pokorijo, proglasijo te je nacijonalistom, iako je on najgori sovinist protiv svog naroda, koji radi samo za jevrejske gazde a uzima na poso u svoju firmu samo srbe, pa su ga nasi bosnjaci izbacili ko katila i iz nasega kluba i iz naseg casopisa, jer je on navijo za srbe a sirio mrznju protiv nasi muftija i imama a jos vise protiv katolika, iako smo mi u nasoj bosanskoj kraini stradali od srba a ne od katolika. Mi se ovdi u Chicagu nadamo da ce ga americki sud kazniti za to sirenje mrznje i pomaganje cetnickom terorizmu jer su vec strpali u buharu i cetnickog guvernera Blagojevica, ali ti ne trebas trositi toliko vrimena na njegove svinjarije nego je bolje da napises jos koju knjigu o nasem pravu na nas grad Bos.Novi i nasu dragu Bosnu i Hercegovinu. Veliki ti pozdrav i fala !

Tako je pogani prevarant Ramić konačno našao pravo završno ime za sebe – napuhani hohštapler, kako su ga zvali mnogi radnici Građevinara koje je on progonio kao svemoćni građevinski tehničar. Iako je istinita primjedba nekih Novljana da ne vrijedi gubiti vrijeme oko Ramićevih pasjaluka, treba reći da je to pored raskrinkavanja njegove sramote ujedno i prilika da se upozna i nauči lekcija o sramnoj izdaji među nama i da ona trajno ostane zapisana u našim knjigama i na našim blog-stranicama, posebno ovog bloga, za sve one Novljane koji nisu stigli pratiti Ramićevu harangu. Međutim, mnogi sugrađani su autoru poslali pisma i poruke podrške ili su ga podržali svojim komentarima na novljanskim blogovima. Njega nikad u životu ni jedan pravi Novljanin nije nazvao takvim imenom, niti mu je rekao ni jedan promil od Ramićevih svinjarija, kojega očigledno nije mogla prodrmati niti moralno popraviti čak ni naša strašna nesreća i tragedija koju su nam napravili srpski komšije-teroristi 1992-95, već se još jače priklonio njima, vjerujući da su oni "večiti pobednici" iako su oni izgubili sve dosadašnje ratove, pa i taj zadnji jer je njihov teror na izdisaju, lipsaće njihova RS ulaskom Republike Bosne i Hercegovine u EU.

(Add. 34) - Ramić se hvali da kao Novljanin voli svoj zavičaj i navodi da je upravljao gradilištima brojnih objekata u njemu i izvan njega, te da je kao veliki Bošnjak osnovao i nekoliko godina vodio bošnjački časopis i klub u Čikagu. Međutim, činjenice govore da Ramić ne voli govoriti istinu:

I) - Ramiću nije zavičaj Bosanski Novi već srednja Bosna, a vođenje gradilišta nije njegov dobrotvorni ni naučno-istraživački rad, već profesionalna obaveza, kao što je autoru monografije bilo održavanje nastave ili upravljanje novskom Gimnazijom ili Zavičajnim muzejom.

II) - Čuvamo nekoliko brojeva časopis Zambak u kome piše da je taj časopis osnovao i vodio sasvim drugi glavni urednik, a da mu je Ramić neko vrijeme samo pomagao u tehničkom uređivanju, zalažući se za skraćivanje i izbacivanje priloga islamskog sadržaja, a deset puta veći broj protivhrvatskih članaka od broja članaka o srpskim agresorima na naš bosanski zavičaj jasno otkriva kakvu su «bošnjačku» orijentaciju imali glavni i tehnički urednik, upravo u vrijeme kada je Bosna i Hercegovina u Washingtonu potpisala sa Republikom Hrvatskom sporazum o konfederaciji. Takav njegov rad je bio jedino u interesu Velike Srbije. Upravo su se naši bošnjački mladići iz našeg bosansko-novskog zavičaja sjajno borili protiv četnika u Derventi i Orašju zajedno sa Hrvatima u nekoliko posavskih brigada HVO, ali u Ramićevom časopisu Zambak o toj borbi nije objavljena ni jedna riječ, što potvrđuje njegovu protivbošnjačku orijentaciju.

III) - U svakom dopisu, pa tako i u citiranom «Dodatku A» on dva puta ponavlja nalog da se srpski agresori u tekstu amnestiraju za zločine, koristeći izraze koji uz zamjenu teza, autoru imputiraju krivicu za nacionalizam i protivsrpski šovinizam jer ne dopušta «…jednostranosti (cinjenicna stanja)…» i «…5. Sadrzaj teksta ne smije da diskriminirati nikoga.“
Sasvim je jasno da Ismet Ramić svaki autorov navod u tekstu o zločinima srpskih agresora smatra njegovim šovinističkim napadom na srpski narod, iako autor stalno posebno ističe ponašanje časnih Srba a kao agresore izričito smatra samo srpske zločince.

IV) - Kad je Ramić vidio mu je podvala propala, kao pravi čikaški mafijaš pokušao je uništiti našu zavičajnu monografiju tako da je vrati na početak, (navodeći da će odbor, a zapravo on sa sinom i jaranom, odlučiti o sudbini te knjige, zapravo odbaciti je kao politički nepodobnu za srpske agresore, i od njih naučiti novu knjigu!), ponašajući se kao božanstvo koje ne priznaje da je do tada uopće bilo ugovaranja monografije s autorom mr.sci. Antom Milinovićem, niti njegovog vrlo detaljno razrađenog projekta, niti njegovih četrdesetogodišnjih istraživanja, niti programa rada i razmjene pisama namjere i poslovnih obaveza…

Time je samo dokazao da mrzi autora i nesrpske Novljane zbog svojih kompleksa, života na Capragu i starih svađa na poslu, ali bez spoznaje da je sramota tu mržnju prenositi na prognanu novsku omladinu, koja u svojim pjesmama i na svojim internetskim stranicama jauče za svojim dragim i slobodnim zavičajem ! Sramotno je što je tako zločesto i zlonamjerno zamjenio ŽRTVE I ZLIKOVCE, progonjene i progonitelje ?

(Add. 33) - Bahati Ramić drsko negira bilo kako svoje miješanje u autorski tekst i izaziva autora da priloži dokazne citate za tu cenzorsku svinjariju.
Međutim, sva njegova pisma su u tom tonu njegovog cenzorskog odlučivanja na koji način autor mora pisati, s tim da on ne piše naredbu autoru u obliku da nešto „mora“ ili „ne smije“ već te oblike piše u množini „mi moramo“, „mi nećemo“, kao da se radi o kolhoznom kolektivnom djelu, vjerujući da je „lukavo“ prikrio svoju cenzorsku diktaturu i prevario i autora i Novljane, iako su rečenice napisane u zapovjednom načinu ili imperativu, ali on tih elementarnih gramatičkih znanja nema, pa ga to neznanje i odaje.

„…Veoma vazno i znacajno bit ice obrada poglavlja 92-95. …Ovaj osjetljiv dio moramo obraditi tako da knjigu prihvati i stanovnistvo sadasnjeg Bosanskog Novog. Svako necemo objavljivati stvari koje ce kompromitovati ljude (zločince; prim. A.M.) i koje ce odrazavati dnevna vidjanja. / Ismet Ramic Chicago, Januara, 10. 2008

Dana 18.03.2008. u «Dodatku A» on ultimativno zapovijeda autoru da opet izmijeni naslov, namjenu i koncepciju sadržaja knjige:
«…1. Naslov knjige (će biti) - Bosanski Novi – Moj zavicaj «

«….2. Umjesto podijele knjige na 3 poglavlja knjiga ce biti bez podijela.», zatim «…u sazetom obimu, bez detaljisanja i jednostranosti...i (bez poglavlja)» tj. bez bošnjačke i naučne orijentacije, a kao jednako važan dio knjige on nameće «…c) Zavrsni dio: Pogovor – Zasluzni za izdavanje knjige.» ( dakako, to su on i njegovi jarani - kao drski bezobrazluk i super-bahatost cenzure ??? )

Vrhunac maltretiranja i ponižavanja licenciranog autora od strane neukog cenzora je u t.6:

«…6. Finalna verzija teksta biti ce procitana od strane Izdavackog odbora knjige (5 osoba) nakon cega ce se predloziti Autoru da napise “konacnu verziju” teksta …» To bi bila čak četvrta verzija teksta ! Mora se postaviti pitanje ima li granica Ramićeva bezobzirna bahatost u toj neukosti i težnji za teroriziranjem obrazovanijih i uglednijih od sebe ?? Je li to bolesna težnja da izazivanjem infarkta ubije autora i tako preotme njegovo djelo ?

Svi drugi Ramićevi dopisi svode se na ponavljanje istih pokušaja silovanja autorskog teksta, a taj sasvim prozirno «prikriveni» način protivzakonite cenzure podmukli Ramić je potvrdio 12.01.2009. godine na istom blogu pod svojim inicijalima IR, jer nije mogao negirati svoje dopise i «ugovore» koje je sam on stavio (Paste) na blog , ali on s bezočnim bezobrazlukom tvrdi da to nisu bile njegove (cenzorske) naredbe autoru već ona druga četiri (protivzakonita) člana odbora za izdavanje (a ne za cenzuriranje) knjige, a da je on te njihove naloge samo napisao i poslao autoru !! Citiramo Ramićev tekst: «…ja nikad nikom nisam nista diktirao, niti usmjeravao, sva su pisma bila pisana od strane odbora (4 covjeka) koji su finalizirali i davali mi nalog da saljem tebi licno. Ja sam pisao tekstove ali ne onako kako sam ja htio, jer je bio kolektivni rad i sve primjedbe ljudi koji su radili na tome su unesene, dakle nije moje licno misljenje, jer inace bi se ja odmah na pocetku postavio kako treba i stvorio poslovne odnose, koje jako dobro znam.»
Tako velikosrpski cenzor Ramić potvrđuje da je njegov dvostruko protivzakoniti «odbor» (zbog nepotizma i zbog cenzure) svjesno gazio američki Ustav i zakone koji zabranjuju cenzuru, ali sebe «izuzima» od odgovornosti, iako su to bili upravo njegovi lični dopisi, bez zaglavlja postojećeg službenog (memoranduma) ZZBN i odbora, što je nehotična ali vrlo glupa Ramićeva samooptužba.

On u toj svojoj prostačkoj drskosti ide korak dalje i «okreće pilu naopako» pa optužuje autora za laž i izvrtanje njegovih «poštenih namjera» ali ponovo sam sebi skače u trbuh, jer po drugi put sam navodi da je njegov odbor vršio protivustavnu cenzuru, dajući nalog da se ne piše o zločinima agresora, jer je to po njegovoj ocjeni «diskriminacija srpskog stanovništva» a ne četnika koji su nas istjerali iz zavičaja. Citiramo: «…Zalosno je, Ante, da pises i izvrces rijeci, stvarajuci jednu famu o meni koja nije tacna i koju ja svim postenim ljudima mogu dokazati.

Ne vidim bilo gdje moj citat gdje ti ja naredjujem i diktiram sta da radis. Stvarno bih zelio da to vidim, onako posteno ljudski. '…Veoma vazno i znacajno bit ice obrada poglavlja 92-95. …Ovaj osjetljiv dio moramo obraditi tako da knjigu prihvati i stanovnistvo sadasnjeg Bosanskog Novog. Svakako necemo objavljivati stvari koje ce kompromitovati ljude. Ovaj tekst koji navodis u svom pismu je tekst koji je odbor napisao a ne ja, jer sam ga proslijedio tebi u mom pismu.»

Ramić je dana 12.01.2009. pod svojim poslovnim inicijalima u odgovoru gospodinu Jasminu Karabegu potvrdio na istom blogu svoju izdajničku namjeru da za dolare kupi savjest i dušu autora, kako ne bi pisao istinu o četničkim zločinima, pa zato bez samokontrole bjesni protiv autorovog odbijanja te izdaje, i otvoreno potvrđuje svoje lažno sponzorstvo kao cijenu izdaje istine o našim žrtvama: citiramo «…. ali ne moze on mene blatiti i omalovazvati za netacne stvari a da ga ja financiram, gdje to ima. Ja svoje pare zaradjujem posteno i tesko u ovom svijetu, kao jedan od rijetkih intelektualaca koji je uspio u svijetu, a ne kao neki primitivac sto Ante pokusava da kaze.» On na istom blogu 15.01.2009. navodi da zna kako naši ljudi u USA (jer ih je zastrašio svojim lažima) ne žele kupiti tu knjigu o svom zavičaju, jer on (preko svoje špijunaže?) zna da knjiga ima samo 70 pretplatnika, pa se više od četnika zlurado veseli njenoj propasti!! Citiramo: «…A sto se tice knjige u preprodaji se prodalo nesto vise od 70 knjiga i tek kad izadje sve ce doci na svoje mjesto.»


Sramno Ramićevo silovanje istine i pravde formalno se završilo 18.03.2008. tom njegovom bahatom ucjenom da autor napiše četvrtu varijantu skraćenog teksta knjige po njegovom diktatu, ili će raskinuti saradnju, što je autor odbio, a on je nekoliko dana kasnije objavio na svom sajtu osmrtnicu našoj monografiji uz najavu da će on sam izdati knjigu. Taj ucjenjivački «predugovor» on je sam pejstao na BN.BLOGU.HR 10.01.2009. što je još jedan nepobitan dokaz njegove drske cenzorske glupe zasljepljenosti.

(Add. 32) - Jedna od Ramićevih poganih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je pokušaj srozavanja naučno utemeljene knjige o prošlosti rodnog kraja u priprostu dječju slikovnicu. Njegov cilj je bio da onemogući Bosanski Novi ima svoju bosansku i multinacionalnu a ne srpsku jednonacionalnu monografiju, jer je takva zavičajna monografija zapravo temeljna kulturna legitimacija grada i imaju je svi slični evropski gradovi. Ta će se edicija nastaviti slijedećih godina po historijskim epohama ili opet u kombinaciji epoha, a nema za nju opasnosti čak i ako autor prerano preseli na onaj svijet, jer se poput ovog sjajnog bloga lako može nastaviti obogaćivati koncepcija ovog zavičajnog projekta novim prilozima, posloženim u jednu ili više tematskih knjiga-zbornika o pojedinim razdobljima.

Ne treba zaboravii postojeći fond od preko 120 već ranije objavljenih dužih i kraćih radova mr. Milinovića sa oko 3.000 stranica teksta na teme zavičajne prošlosti Bosanskog Novog. Jedini je problem da se uz pomoć Zavičajnog muzeja, gradske biblioteke, nacionalne biblioteke, kustosa i rođaka, prikup ti već objavljeni radovi, od kojih su neki već sabirani u posebnim knjigama i muzejskim roto-print publikacijama, kao na pr. o historijatu bosansko-novskog školstva, o razvoju novske tekstilne industrije, o bogatstvu likovne kulture u Bosanskom Novom, o upoznavanju zavičaja, o starijoj prošlosti zrinsko-dvorskog Pounja, posebno o ratnoj tvrđavi Zrinski Novi. Takođe i serije od po tridesetak nekoliko časopisa koje je prof.Milinović uređivao (Zavičaj, Novljanski vidici, Zrin, Novski srednjoškolac i dr.) čuvaju desetine njegovih radova o zavičajnoj prošlosti, koje će nastavljači ovog zavičajnog projekta izdvojiti, kopirati, trijažirati, tematski sortirati i možda iskoristiti za nove knjige zavičajne monografije, za svoje magisterije i doktorate ili ih posložiti u autorove tematske zbornike.

Treba napomenuti da postoje i brojne poveznice s gotovo jednako velikim poslom koji je autor odradio u proteklih 15 godina na području svoga novog radnog mjesta – voditelja Bankovnog muzeja u secesijskoj palači Oktogon, Ilica 5, gdje je objavio 5 knjiga i oko stotinu stručnih radova iz historije bankarstva i numizmatike, čiji se sadržaj često prepliće sa našom zavičajnom prošlošću, a tridesetak njegovih većih radova ušlo je i u naučne fondove i datoteke Nacionalne sveučilišne knjižnice u Zagrebu, ako ih u međuvremenu ne zabrani šovinistička mržnja Ismeta Ramića. Slično je bilo i sa drugim bahatim i neukim Ramićevim zahtjevima, kad je u stilu Ostapa Bendera, obećavajući super-marketing i veliku dobit, kao lažni sponzor vršio trostruki pritisak na autora da prihvati nove izmjene rukopisa knjige, često suprotne prethodnim, kao na pr. da se oblik naučne monografije zamijeni oblikom dječjeg fotomonografije, a zatim oblikom enciklopedije u slikama, da bi na kraju došao do promotivnog turističkog vodiča, koji bi sa Havaja preusmjerio američke turiste na rijeku Unu, valjda da obiđu lokalitete masovnih četničkih grobnica, bivših konc-logora, nedavnih spaljivanja naselja i rušenja džamija, kao najviše kulturne domete «republike srpske». Tako je otkrio svoje nemoralne namjere ali i pokazao svoju totalnu neukost, jer je pomiješao i izjednačio potpuno različite pojmove, ne razlikujući monografiju od leksikona, enciklopediju od prospekta, nauku od turizma…

(Add. 31) - Jedna od Ramićevih sramnih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je pljuvanje po svemu što Novljani poštuju i vole, a posebno je uzeo na zub Hrvate iz susjedne republike, pa i novljanske hrvatske sugrađane i prijatelje kao što je prof. Milinović, koji se suprotstavio njegovom pročetničkom lobiranju protiv istine o srpskoj agresiji. Taj jadnik nema pojma da je velikosrpska prijetnja bila prikrivena ali trajna opasnost za sve «nepodobne» Novljane, i da je zbog nje autorov stariji brat Miroslav sa suprugom Ljiljanom i sinom Aleksejem još 1962. godine morao odseliti u Međimurje. Pravi Novljani znaju da je Miroslav bio veliki zaljubljenik u Bosanski Novi, te da je u desetak svojih objavljenih knjiga starim Novljanima dobro poznate poezije i proze često pisao o Bosanskom Novom. Smrt nam ga je preotela 1998. godine ali je iza sebe ostavio mnoge prelijepe pjesme o Bosanskom Novom, među kojima je i proročanska pjesma iz 1976. godine o progonstvu ali i povratku izgnanika. Njegovi nasljednici, supruga Ljiljana i sin Aleksej, čuvaju četrdeset njegovih neobjavljenih knjiga, uvezanih rukopisa njegovog književnog dnevnika o tadašnjem životu u Bosanskom Novom, Prelogu i širem okruženju. Iako je bio tolerantna ekumenska osoba u mješovitom braku, s bezbroj prijatelja iz svih nacionalnosi, ipak je morao ići tražiti radno mjesto u etnički tolerantnom Međimurju, jer ni on, ni njegova supruga, magistra stomatologije, zbog primitivne mržnje nekih novskih drmatora nisu mogli dobiti posao u zavičaju.

Starije generacije Novljana su nekim od najljepših Mirinih pjesama dodali melodiju, pa su ih često s velikom ljubavlju prema autoru i zavičaju pjevali u znamenitom "Parnasu", na novskom Keju ili na svojim poznatim teferičima u okolici grada

Citiramo njegovu pjesmu o tuzi njihovog progonstva 1964. godine koja je postala proročanska pjesma o nama, novskim izgnanicima, iako je objavljena još 1979. godine na strani 11 u zbirci "Sanjana zemlja" u izdanju zagrebačkih "Školskih novina":

POVRATAK IZGNANIKA

Gdje su nas naše sobe u suton zaboravile,
gdje su svijali grane dudovi, gdje su rijeke
u ljetna jutra tekle, s večeri zaustavljale se,
vratit ćemo se uskoro. Nevini izgnanici.

Brojat ćemo plodove, dizat ćemo kamenje,
držat ćemo u rukama sitne crve i gliste.
Govorit ćemo imena grobova, kukaca, trava.
Na prste podizat ćemo se i opet proplakati.

(Add. 30) - Jedna od Ramićevih podmuklih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je pokušaj negiranja ili minoriziranja polumilenijskog bosanskog identiteta našeg zavičaja, istine o stradanju Novljana u srpskoj agresiji, te podrške borbi za jedinstvenu državu Bosnu i Hercegovinu, kao glavnih prioriteta bosansko-novske zavičajne monografije. Međutim, Ramić je od samog početka planski negirao sva ta tri prioriteta, iako on kao tehnički urednik nema nikakvo pravo zadirati u naučnu koncepciju i sadržaj knjige, a još manje se nametati kao svemoćni udbaški cenzor i izbacivati iz knjige upravo ove prioritete. Njegov podmukli cilj je bio da našu knjigu pretvori u turističko-sportsku fotomonografiju za promociju RS u Americi. Zbog toga je nepotrebno poskupio projekat knjige svojim megalomanskim nametanjem troškova engleskog prijevoda monografije jedne lokalne mini-sredine, a planiranih 600 stranica teksta smanjio na svega 175 i izbacio fusnote, degradirajući autorsku historiografsku monografiju na nivo zadružne turističke brošure. Time je taj pogani provokator želio zbuniti UO ZZBN i istovremeno poniziti dostojanstvo autora i povijesni značaj našeg zavičaja, drsko si prisvajajući pravo da u svojoj srednjoškolskoj nedoučenosti može kao svemoćni dolarski gazda tuđeg projekta nekažnjeno gaziti ljudsko i naučničko dostojanstvo autora, podučavajuci ga u svim detaljima njegovog autorskog rada, a «kruna» te sulude drskosti je bio «pred-ugovor s dodatkom» od 18.03.2008. kojim taj pogani pokvarenjak daje autoru status priučenog pisara na probnom radu kod svemoćnog gazde Ramića, iako je autor poznati novski profesor, dugogodišnji direktor gimnazije i muzeja, s naučnom licencom i zvanjem magistra znanosti te preko 220 objavljenih knjiga, studija i drugih naučnih radova. Takvu svoju neljudsku i čisto šovinističku diskriminaciju autora, Ramić pokušava prikriti upravo podmetanjem etikete diskriminacije prema srpskom narodu, kao još jednog njegovog četničkog kukavičjeg jajeta, jer je autor bio dobro poznat po svojoj multietničkoj toleranciji i vrlo raznovrsnoj saradnji sa ljudima svih nacija, a negativno je pisao samo o srpskim zločincima. Ramić je izjednačio ili čak zamijenio uloge žrtvi njihovih zlotvora, dokazujući da više voli zločince nego što žali žrtve, pa je na taj način došao u potpuni sukob s glavnim ciljem i namjenom monografije. Takva njegova svinjarija je dovela do prekida svake dalje komunikacije autora sa Ramićem osim na nadležnim bosanskim i američkim sudovima.


Ramić je prevario autora i UO ZZBN i tako što se lažno predstavio kao iskusni grafičar i tehnički urednik brojnih knjiga, mada je po struci građevinski tehničar, i do sada nije bio tehnički urednik ni jedne jedine slične knjige. Na osnovu te lažne priče UO ZZBN ga je imenovao za tehničkog urednika u autorskom projektu BNT mr.sc. Milinovića, ali se Ramić zbog svoga podmuklog cilja i obećanog sponzorstva od prvog dana počeo ponašati kao vlasnik i autor projekta, što se nije događalo ni u vrijeme zloglasnog Aleksandra Rankovića i njegoe Udbe.Time je diverzant Ramić namjerno izazvao konfuziju i zastoj u izradi monografije, kako ona ne bi mogla biti gotova do 25. maja 2008. godine, kako je bilo planirano.

.(Add. 29) - Jedna od Ramićevih hvalisavih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegovo pripisivanje sebi lažnih zasluga za modifikaciju tekstova u monografiji, iako autor već četrdeset godina piše i objavljuje svoje publicističke i znanstvene tekstove pa ima prebogato iskustvo u pogledu problematike popularnog pisanja za široku publiku. Tako se u njegovoj radnoj praksi više puta potvrdila i poznata istina da prosječni čitalac ne voli čitati složene i preduge tekstove bilo kojeg sadržaja (pa ni o sportu i zabavi), a pogotovo onda kada je riječ o naučnim temama.
To je bio glavni razlog za njegov izbor modela kratkih atraktivnih tekstova od jedne do dvije kartice, tzv. medaljona, koji se mogu sistematizirati po tematskim ili kronološki poglavljima ili po kombinaciji tih kriterija.
Suprotno svojim neiskrenim podvalama, Ramić se u svom saboterskom radu borio protiv bilo kakve sistematizacije teksta, poglavlja i cjelina, s očiglednom namjerom da monografiji umanji njenu naučnu vrijednost i uvjerljivost. O tome svjedoče sačuvani njegovi dopisi i odgovori autora, koji je pokušavao naći neki kompromis ali bi Ramić tada postajao još agresivniji i radikalniji, tražeći izbacivanje historijskog sadržaja.

Prva knjiga Bosansko-novske trilogije ima ulogu pilot-knjige sa stotinjak tekstova kao uvod u glavne epohe izvorne monografije, koju ćemo nastojati objaviti u iduće dvije godine. Ramić je u svojojoj sabotaži i neznanju uporno zahtijevao da autor izostavi naslove poglavlja za historijske epohe i sve podnaslove, iako to bitno otežava preglednost knjige i degradira njenu naučnu formu. Tako bi u najvećem dijelu knjige ostali samo hronološki poredani leksikonski članci sa svojim nazivom na početku teksta, ali se podnaslovi nisu smjeli izostaviti jer bi tako došlo do potpuno nepreglednog teksta bez ikakve unutrašnje organizacije i kohezije, pa je autor odlučno odbacio takve pritiske, jer to može odgovarati jedino ljubavnim ili kriminalističkim romanima, a takve knjige nemaju nikakve veze s ovakvom monografijom.

(Ad. 28) - Jedna od Ramićevih najglupljih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegovo neuko izjednačavanje pojma etničke nacije i državljanstva, iako to cijeli globus jasno razlikuje. Neuki Ramić ne razlikuje državljanstvo kao pripadnost državi (Nationality) čiji pasoš nosiš od narodnosti kao etničke pripadnosti (folk, nation), zbog čega on u cjelini negira istinitost poznatog autorovog intervjua koji se zalaže za cjelovitost Bosne i Hercegovine. On minorizira nasilno posrbljavanje našeg zavičaja, duboku podijeljenost Bosne i Hercegovine na dva entiteta i tri konstitutivna naroda, kao i podjele koje dominiraju zemljom, kako političke tako i vjerske, negirajući da je korijen tih podjela u "RS", koja onemogućuje stvaranje jedinstvene i nedjeljive Bosne i Hercegovine!
Za sretniju budućnost Bosne i Hercegovine potrebna je odluka o hitnom prijemu Bosne i Hercegovine u Europsku uniju, koji će biti uslovljen europskim modelom uprave, ukidanjem etničkih podjela, provođenjem ubrzanog suđenja svim ratnim zločincima i planske lustracije svih dosadašnjih korumpiranih političara. Samo u slučaju dosljedne planske primjene multietničkog modela Evropske unije u Bosni i Hercegovini moguće stati na kraj sadašnjoj vladavini militarističke hajdučije i stvoriti povoljne uslove za održivi povratak znatnog dijela naših izbjeglih zemljaka u svoju domovinu. On će, kao i svuda u svijetu, zavisiti od povoljnosti uvjeta za obnovu životnog standarda u zavičaju, jer se samo naivci vraćaju zbog Ramićevih licemjernih rodoljubnih poziva i praznih farizejskih proglasa.

Samo u takvim povoljnim uslovima obnovljenog suživota, sigurnosti i dobrobiti za sve građane moguć je masovni povratak prognanih Novljana u zavičaj, jer je zavičaj samo jedan, ali se iz njega prije toga moraju drakonskim zakonima eliminirati ratni zlikovci i širitelji šovinističke mržnje, korupcionaši i pljačkaši, a dovesti evropski investitori i instruktori za izgradnju moderne evropske multietničke države sa vladavinom prava, slobode i jednakosti.
U suprotnom slučaju BiH će ostati tamni vilajet etničke mržnje, bijede i nasilja.

Tako razmišljaju svi pravi Bosanci po rođenju i zavičajnom državljanstvu, tj. po nacionalitetu, kako se to svuda u svijetu osim na Balkanu zove - (engl. Nationality, nacionalnost u smislu državnost, državljanstvo), jer su u našoj zavičajnoj državi Bosni i Hercegovini po ustavu posve ravnopravna sva tri njena konstitutivna naroda, njihove kulture i književni jezici, što ranije nije bio slučaj, jer je preko javne uprave, štampe i škola bio nametnut kao zajednički samo jedan od ta tri književna jezika. On je službeno (i posve neistinito) nazivan dvojnim imenom (s-h), ali razlikovne posebnosti bošnjačkog i hrvatskog književnog jezika u njemu nisu bile dopuštene, već su nam često donosile opasne političke etikete i primitivnu diskriminaciju. Ta jednaka prava imaju svi Bosanci bez obzira na svoje etničko porijeklo, ali u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine ta ustavna i civilizacijska tekovina još nije zaživjela u praksi, mada će se za koju godinu morati prilagoditi tim europskim kulturnim standardima.

(Add. 27) - Jedna od Ramićevih neukih podvala protiv zavičajne Bosansko-novske trilogije (BNT) i njenog autora mr.sci.Ante Milinovića je njegova šovinistička podvala našim zemljacima o hrvatskom svojatanju Bosne, iako su Bosnu i Hercegovinu rascijepili na dvije polovine velikosrpski imperijalisti. To je kleveta neukog čovjeka, koji nema pojma o predosmanskoj epohi bosanske historije kada su našim zavičajem vladali knezovi Babonići Blagajski u sastavu ugarsko-hrvatske državne zajednice. Oni su preko pedeset godina u toj epohi bili hrvatski banovi u rangu vicekralja, ali je nakon njih počeo pet stotina godina dug bosanski historijski period, koji traje i danas, bez obzira na privremenu velikosrpsku okupaciju. Posve su nepotrebne nestručne rasprave o vremenu i uzrocima postojanja tzv. Turske Hrvatske, o kojoj su pisali Hamdija Kreševljaković, Savfet-beg Bašagić i drugi bosanski historiografi, jer se za takve rasprave moraju imati prethodna historiografska znanja o toj tematici a za naučno-istraživačko bavljenje tom tematikom potrebna je odgovarajuća stručna edukacija, daleko veća od Ramićeve SSS i stručnog ispita za vođenje gradilišta. Međutim, ne kaže uzalud naš narod da je «budali more do koljena», pa zlonamjerni, zavidni i neuki Ismet Ramić drsko tvrdi da «svatko može napisati takvu knjigu» kao što je bosansko-novska zavičajna monografija, i to odmah, iako je za njenu izradu potreban višegodišnji timski rad stručnjaka više specijalnosti ili više decenija multidisiplinarnog rada jednog licenciranog znanstvenog istraživača..

Neuki Ramić je takođe zamjerao autoru i njegovo naučno korištenje historiografskih izvora, jer on kao neuka seljačina svako navođenje izvora smatra «prepisivanjem drugih autora», pa autor po tom vrlo glupavom diktatu ne bi smio navoditi čak ni podatke iz starog srpsko-pravoslavnog ljetopisa prote Sime Kondića. Međutim, iako je velikosrpski agresor 1992. godine eliminirao bošnjačke starosjedioce iz njihovog zavičaja,ostaje historijska činjenica zapisana baš u tom srpskom ljetopisu prote Sime Kondića (na str.3) da je prve malobrojne Srbe doveo u Bosanski Novi sultanov serasker Omer-paša Latas 1851. godine i naselio ih kao prve pravoslavce na brdo Jablanicu. Tek godine 1878. po odluci Berlinskog kongresa o uspostavi austro-ugarskog protektorata nad BiH, grad Bosanski Novi je ušao u epohu svoje evropske modernizacije, iako je formalno-pravno i dalje bio dio Osmanskog carstva.

Da je u Bosanskom Novom moguć međuetnički suživot pokazuje primjer tolerancije za bečke uprave, europskog kotarskog predstojnika baruna Rauniga i novskog gradonačelnika Salih-age Čauševića, te niza drugih značajnih ličnosti koje su zadužile Novljane svojim tolerancijom, političkim, privrednim i drugim poduhvatima, pa im Bosanski Novi mora biti zahvalan za svoje izrastanje u grad.
To je bilo vrijeme progresa, jer su tek tada prigradskih naselja novske tvrđave prerasla u današnji grad, za što je bila najzaslužnija austro-ugarska gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Salih-agom Čauševićem, koji je svesrdno pomagao evropsku modernizaciju bosanske orijentalne kasabe krajem 19. i početkom 20. vijeka. On je, sluteći izbijanje prvog svjetskog rata, svjesno riskirao bankrot gradske općine i u Beču podigao velike hipotekarne kredite, kojim je između 1902. i 1907. godine izgradio gradsku bolnicu i unsku obaloutvrdu zvanu Kej, a početkom rata lako otplatio te kredite jer ih je obezvrijedila ratna inflacija.

Čitav niz uglednih građana Bosanskog Novog ugradio je svoj rad, znanje i ljubav u brzi razvojni napredak grada. Tako je za početak tekstilne proizvodnje 1937. godine kao prve industrije u gradu koja se nakon II. svjetskog rata razvila u "bosanski Mančester", TTK «Sana», najzaslužnija bila porodica Avdagić, odnosno braća Abdulah i Fevzija Avdagić.
Tom napretku su puno doprinijele desetine uspješnih generacija novske gimnazije, iz kojih je stasalo mnogo najzaslužnijih stručnjaka za razvoj bosansko-novske industrije, od tekstilne do drvoprerađivačke, posebno Tvornice kancelarijskog namještaja "Lignošper-Slovenijales".